Abid Sakalas – Kraj jedne ljubavi

U kafani jedne ljetne noći
sjedio sam ja sa društvom svojim
i nad'o se da bi mogla doći
jedna žena koju ludo volim

I dosla je al’ bolje da nije
donijela je samo bol i muku
suze nisam mogao da skrijem
sa drugim se držala za ruku

I sjela je bas kraj moga stola
a glas nisam mogo da joj čujem
nemogoh se okrenuti od bola
ni pogledom da je pomilujem

I pjevač je odigrao svoje
vidio je moju suzu svaku
zapjev'o je samo za nas dvoje
zapjev'o je pjesmu o rastanku

I njoj je to valjda teško palo
pa je odma ustala i pošla
umalo mi srce nije stalo
kad je sa njim pored mene prošla

Tuzno gledan od drugova svojih
pogled nisam skidao sa čase
bio je to kraj nadanja mojih
bio je to kraj ljubavi naše